Nikad neću moći odlučiti koji mi je najbolji horror svih vremena, “The Omen (1976)” Richarda Donnera ili “In the Mouth of Madness” Johna Carpentera? No to ustvari nije ni bitno, bar ne za ovu recenziju. Iskreno, kada sam vidio trailer za ovaj film, svi negativni alarmi su mi se upalili, čak me i želudac ustvari bolio kad sam čuo glazbu iz intra serije “Vikings” u podlozi, ali recimo samo da trailer doesn’t do justice to the film. Očekivao sam novo dno horror žanra, ali kako bi naši stari rekli “kako smo se bojali, dobro smo se udali”. Kako to obično biva, čuo sam od nekolicine ljudi da je film zapravo ok, što me isto nije baš dotaklo jer “OK” mi ne znači ništa nego goli prosjek, a sam Donner mi je najbolji redatelj uopće…Očekivanja mi nisu bila samo niska, nisam ih uopće imao i išao sam gledati film očekujući tragediju u razini David Gordon Greenovih reboot/sequela “Halloweena”/”The Exorcista”, ako ne i gore. Jer apsolutno sve najgeneričkije su utrpali u trailer:
-Dugokosa, crnokosa djevojka s divljim trzajima tijela – Check!
-Jump scareovi – Check!
-Jezive babe, redovnice – Check!
-Bezrazložno smijanje – Check!
-Djevojčice koje crtaju bizarne crteže – Check!
-Likovi koje čas vidiš, čas ne – Check!
So, you get the picture, right? A onda je film počeo. Već praktički zaboravljeni logo 20th Century Foxa otvara film i sama fotografija u startu izgleda dojmljivo, kao i period-piece setting. Stari Rim, auti tog vremena, građevine, disko razdoblje, ma sve je legit. No kako sam neprijateljski bio nastrojen prema filmu sam isto tako počeo primjećivati i neke druge stvari koje su mi bile nekako ofrlje i u neku ruku nepotrebne. Jako puno sporednih glumaca i glumica je baš ružno. Ono face usiljeno jezive kao ova na thumbnailu ugrađenog trailera. Redovnice i nekoliko određenih svećenika da vidim na ulici u Zagrebu bih prešao cestu. Whyyy?? U originalnom filmu je u gl.ulozi bio Gregory Peck koji je i u poznim godinama izazivao uzdahe mlađih i starijih žena. No casting aside, glumica koja je u gl.ulozi je odlična, a priča filma baš fino drži vodu. Prequel ima dobru razrađenu ideju i objašnjava nam kako je došlo do rođenja Damiena Thorna. Što se samog scenarija tiče, nemam nijednu zamjerku, osim jedne kinda recycled scene iz originala, ali opet s obzirom da su je začinili i proširili u još jednom segmentu filma – čak i to može proći. If I’m about to do more nitpicking rekao bih da Donner nikad ne bi posezao za jeftinim trikovima kakvi su jump-scareovi, te jedan story-arc kada sestre idu u noćni provod prije zaređenja nema nikakvu svrhu. Bilo je tu i jedno dvije-tri odvratne scene bez kojih je moglo, no kako vrijeme odmiče i sama publika se mijenja. Stoga moram priznati da kako sam gledao film u punoj dvorani masa posjetitelja što mlađih, što starijih je pošteno skakala na stolicama te čak i psovala (zloglasna porod scena), a jedna žena je čak izašla van s projekcije. Ja sam pak oguglao skroz i nisam kontam ni trepnio na ništa od navedenog, a ono što me kupilo je ta neka jeza tih svećeničkih tajnih društava, chanting molitvi na latinskom ili aramejskom (makar zvuči kao “verbis diablo”), vlažni podrumi i crkva koja je u filmu prikazana kao ustvari u potpunosti sotonistička organizacija.
Ono gdje film pak potpuno zakucava je posljednjih dvadesetak minuta. Rasplet koji se veže na početak originalnog filma. Neki likovi koji nisu niti hintani kao bitni za film ispadnu od monumentalne važnosti i naravno trenutak kad krene oscarom nagrađena numera “Ave Satani” Jerryja Goldsmitha. E, sad nekima je baš taj kraj kao usiljen i nije im legao iz ne znam kojeg razloga, ali što se mene tiče ovo finale je dostojno onoga kada Oldmanov komesar Gordon na kraju “Batman Begins” (jedini flawless Nolanov film) da Batmanu Jokerovu kartu i kaže mu da misli da je on mogući novi veliki Gothanov problem. Znači – TOP! Nakon tog kraja si samo pustiš originalnog Burtonovog Batmana iz 89′ i imaš zaokruženu priču, ali ne, Nolan je morao napraviti i “The Dark Knight” i “The Dark Knight Rises”. Bah. Strahota. Nadam se da Arkasha Stevenson “The First Omen-u” neće proširivati priču jer ovo je dalo baš jedan dobar kamen temeljac popularnom horror serijalu kojem istina nakon orig.filma nisu baš cvjetale ruže, no ipak u usporedbi s nekim današnjim horror franšizama nastavci “The Omena”, (o remakeu, less said the better) su mini remek-djela, a ustvari čak je i otkazana serija “Damien” imala svojih momenata.
Za kraj (ovo spominjem samo jer je “The Exorcist” uz “The Omen” najpoznatiji horror religijske tematike) mala trivija: William Friedkin je prije smrti rekao : “The Guy who made those new Halloween movies is about to make one to my movie, The Exorcist. That’s right, my signature film is about to be extended by the man who made Pineapple Express. I don’t want to be around when that happens. But if there’s a spirit world, and I can comeback, I plan to posses David Gordon Green and makehis life a living hell.“
Mislim da Richard za života nije ni znao da se priprema prequel filma koji ga je postavio na hollywoodsku mapu, ali mislim da se Arkasha nema čega bojati, za razliku od Davida Gordona Greena jel…. No ako ste fanovi Donnerove ostavštine i bogatog filmskog nasljedstva koje je ostalo za njim, znajte, prva franšiza koju je stari pionir pokrenuo je ostala neukaljana.
