“The Kung Fu Kid” je pulsirajuće ljubavno pismo tradiciji borilačkih vještina, koje kroz magiju animacije, spaja s drevnom vještinom plesa s lavovima. Redatelj Sun Haipeng potpisuje ovaj nastavak filma “I Am What I Am” (2021.); i jednako kao i u prethodniku stvara poetičnu studiju ljudske upornosti, gdje je teška muka protagonista uvjerljivo stvarna i opipljiva borba za dostojanstvo. Za one koji nisu navikli na azijsku animaciju, ovo je emotivno putovanje koje vas, poput najboljih djela iz studija Ghibli, podsjeća zašto smo se uopće zaljubili u film – zbog sposobnosti da nas natjera da navijamo za autsajdera dok nam srce udara u ritmu drevnih bubnjeva.
Posebno je fascinantan način na koji Sun Haipeng tretira pokret; gledajući koreografske sekvence borilačkih vještina, nemoguće je ne sjetiti se zlatnog doba hongkonške kinematografije i filmova poput “Drunken Master” (1978.) koji su ovdje filtrirani kroz suvremenu, hiper-detaljnu animaciju koja dopušta oku da uživa u svakoj nijansi izraza lica. Produkcija iza koje stoji Zhang Miao nije štedjela na emociji, ali ni na novcu, pretvarajući običan animirani film u vizualnu poeziju koja nadilazi jezično-kulturološke barijere, pripovjedajući univerzalnu priču o tome kako nas naši snovi definiraju, čak i kada nam se cijeli svijet smije.
“The Kung Fu Kid” (2024.) ostavlja onaj rijedak, topli trag u duši koji nas prati dugo nakon gledanja. To je film koji nas podsjeća da su najvažnije bitke one koje vodimo protiv vlastitih sumnji, a ne protiv vanjskih neprijatelja. Uz nevjerojatnu glazbenu podlogu i vrhunsku vizualnu izvedbu, Sun Haipeng nam pruža utočište u svijetu koji često zaboravlja na vrijednost strpljenja i rada. Ovo nije samo filmska preporuka za ljubitelje borilačkih vještina; ovo je film za svakoga tko se ikada osjećao malim u velikom svijetu, a ipak je smogao hrabrosti da zapleše svoj ples i pokaže svijetu tko on uistinu jest.
