“Lone Samurai” (2025.) – Čast je teže probavljiva od ljudetine

“Lone Samurai” (2025.) je ambiciozni filmski projekt koji, unatoč očitim financijskim ograničenjima, pulsira svježom idejom i konceptom. Redatelj i scenarist Josh C. Waller pokušava pomiriti klasiku tradicionalnog samurajskog filma s neočekivanim survival okvirom — XIII. je stoljeće, samuraj Riku ostaje bez nade nakon razornog brodoloma i kao jedini preživjeli na pustom otoku kontemplira seppuku, ali ga zadesi okrutni susret s kanibalističkim plemenom. Ta fantastična, gotovo mitska premisa spaja filozofsku introspekciju i brutalnu fizičku borbu za preživljavanje. Bravo za ideju koja filmski jako dobro funkcionira čak i bez velikog budžeta!

Glumačka postava zaslužuje posebnu pohvalu. Shogen kojeg se sjećamo iz mračnog filma “Gensan” (2020.), solidno utjelovljuje Rikua. Uz njega, tu je legendarni Yayan Ruhian, demonska prisutnost koja je redefinirala nasilje u “The Raid: Redemption” (2011.) koji unosi onaj jezivi, hiperaktivni intenzitet. Rama Ramadhan, poznat po bespoštednom “The Night Comes for Us” (2018.) i Sumire Ashina, koja je zasjala u “The Outsider“ (2018.), daju ovoj priči srce i mišiće. Treba čestitati Walleru na jednoj od najpogođenijih kartica sporednih likova u prošloj godini jer svi izuzetno doprinose dinamici filma s malo dijaloga. Čak i s ograničenjima u scenariju i ponekad niskobudžetnim vizualnim rješenjima, ova ekipa uspijeva podići ljestvicu iznad prosjeka.

Naravno, “Lone Samurai” nije bez svojih mana. Naracija ponekad pati od neravnomjernog ritma — prva trećina je egzistencijalistička-introspektivna drama prinudnog susreta sa samim sobom, druga trećina postaje horor, a finalna trećina je akcijski crescendo. Akcijske scene, iako entuzijastične, ne dostižu uvijek razinu koreografije i snimanja na kakvu smo se navikli od vrhunskih borilačkih filmova. Pojedini flashbackovi previše odvlače pažnju umjesto da daju priči dubine, a ograničeni budžet vidljiv je u produkcijskim elementima koji nisu uvijek na razini odlične ideje. No unatoč svim slabostima, Wallerova vizija i pristup žanru s velikom ambicijom ostavljaju trajan dojam i nude originalan filmski doživljaj koji se vrijedi pogledati. Na kraju, Google sugerira da recenzijama počnemo davati ocjene pa mu dajem 7/10. To mi se čini pravednim za film koji ima dobru ideju, srž i potencijal — možda nije savršen u izvedbi, ali svakako je vrijedan hvale zbog hrabrosti i filmofilskog duha koji donosi.

ocjena: 7/10
⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️☆☆☆