Na prvi nalet u streaming katalogu noviteta, “The Bluff” (2026.) Franka E. Flowersa djeluje kao gusarski “Povratak u Plavu lagunu” i logično je da čovjek pomisli kako je, prema podacima portala Variety, upravo takav ziheraški, lagani ljetni ljubić u tjednu od 27. veljače do 5. ožujka 2026. ostvario 300 milijuna minuta gledanosti na streaming servisu Prime Video, postavši najgledaniji originalni film na svim streaming platformama u tom razdoblju. Koliko samo prvi dojam i pretpostavljanje mogu biti u krivu shvatio sam već nakon pet minuta jer postaje jasno da gledam nešto daleko zanimljivije, hrabrije i drugačije – krvavo nasilnu nadogradnju na podžanr gusarske avanturistike.
Na Karibima 19. stoljeća, Ercell “Bloody Mary” Bodden, bivša piratica koja sada živi mirno kao majka i supruga na osamljenom otoku, prisiljena je zaštititi svoju obitelj kada joj nasilna prošlost pokuca na vrata u liku bivšeg kapetana i zakletog neprijatelja – okrutnog Silasa. Ercell kreće u nemilosrdnu igru mačke i miša kroz močvare i guste šume Kajmanskih otoka, gdje se ne suočava samo s bezdušnim gusarima već i s vlastitim demonima.
Ovo nije film za djecu koja sanjaju o kapetanu Jacku Sparrowu ili hvalisavo zaključuju koliko je lako pobjeći Long John Silveru jer ima drvenu nogu; ovo je ono što bi se vjerovatno paralelno dogodilo u univerzumu u kojem je “Kill Bill” (2003.) smješten u Nassau u 19. stoljeću ili su “Johnu Wicku” (2014.) ukrali papigu pa on stavi povez preko oka i naoruža se školjkom koja razbija glave, ne bi li se osvetio pokvarenim lopinama s jedrenjaka.
Dosta kritike je složno u tvrdnji da prvi put vide gusarski film s ovako realističnim gore iživljavanjem pa je jasno da “The Bluff” ruši konvencije žanra i ulazi u teritorij “Django Unchained” (2012.) nasilja – brutalnog, neočekivanog i nemilosrdnog .
Priyanka Chopra Jonas kao Ercell “Bloody Mary” Bodden je amalgam promašenih duša iz prošlosti i pomalo podsjeća na Ellen Ripley u “Alienu II” (1986.) samo u viktorijanskom kostimu, ali s ranama koje bi ponosno nosila i Beatrix Kiddo. Njezina borba je usmjerena protiv okrutnog i osvetoljubivog gusarskog kapetana Silasa (Karl Urban), glavnog negativca koji je svojevrsni nastavak njegovog lika Homelandeera iz “The Boys”, samo ovaj put s brodom na jedra i zastavom s lubanjom. Svakako valja spomenuti i standardno izvrsnog Temueru Morrisona u ulozi Leeja. Film funkcionira kao svojevrsni spoj “True Grit” (2010.) i “The Revenant” (2015.), ali umjesto medvjeda imamo kajmane koji žderu ljude. “The Bluff” je više tarantinovski, nego diznijevski film upravo zbog načina na koji se poigrava s očekivanjima – kontrast tihih, konkretnih dijaloga i žestokih i jako krvavih eksplozija nasilja.
“The Bluff” je režirao i napisao Frank E. Flowers, karipski filmaš s Kajmanskih Otoka koji je diplomirao na USC School of Cinematic Arts i već se istaknuo filmom “Haven” (2004.) te koautorstvom scenarija za hvaljeni “Metro Manila” (2013.) i glazbeni biopic “Bob Marley: One Love” (2024.). Scenarij je napisao u koautorstvu s Joeom Ballarinijem, a film je produciran u koprodukciji s braćom Russo i njihovim studijem AGBO, uz Priyanku Chopra Jonas koja nastupa i kao producentica
Na kraju, baš kao i svaki autorski rad, postoje i oni koji “The Bluff” jako ne vole i nazivaju ga disfunkcionalnim čudovištem žanrova, što svakako pokazuje otkud mu ocjena od 5.8/10 na Imdbu-u, ali prevladava pohvalno mišljenje kao film nudi nešto svježe i neviđeno. Rejting pod oznakom R (Restricted: za osobe mlađe od 17 godina bez pratnje roditelja ili skrbnika, najčešće zbog izraženog nasilja i/ili eksplicitnog seksualnog sadržaja) i skok na prvo mjesto Prime Video ljestvice govore o tome da publika žudi za ovakvim mračnim, neočekivanim pričama koje ne pristaju na diznijevsku sterilnost. Kritike ga uspoređuju s “The Northman” (2022.) Roberta Eggersa, ali s više smrada baruta uz manje nordijske mitologije. Jednako tako, film nije “Gospodar i ratnik” (2003.), ali jest krvavi rođak “Posljednjeg Mohikanca” (1992.) koji je odlučio ispričati priču o majci predindustrijske ere, a ne o Dugom karabinu. I dok se neki pitaju gdje je more u gusarskom filmu, “The Bluff” dokazuje da pravi gusari ne žive na površini, već u sjeni vlastitih grijeha avanturističkog duha.