Wong Kar-Wei
Redateljska karijera Wong Kar-Waija u Kini je na jako klimavim nogama. Katastrofa koja se polako razvijala oko serije “Blossoms Shanghai”, a koja bi sljedeći mjesec trebala imati svoju sjevernoameričku premijeru na The Criterion Channelu, skandalozno je dosegla točku s koje je teško vidjeti kako će se redatelj oporaviti.
U središtu priče je Cheng Jun-nian, ili umjetnički Gu’Er, malo poznati scenarist koji tvrdi da je napisao značajne dijelove scenarija za “Blossoms Shanghai” dok je bio plaćen samo 3000 ¥ (365 EURa) mjesečno – i to ne kao pisac, već kao osobni asistent Wong Kar-Waija. Prema Guu, bio je odgovoran za sve, od nacrta scenarija do kuhanja obroka, sve dok se nosio sa teškim simptomima ALS-a – neurološke bolesti koja postupno uništava motoričke neurone, što dovodi do slabljenja i atrofije mišića. Tri godine je pokušavao tiho riješiti problem, suočavajući se – opet, prema njegovim riječima – sa zavlačenjem, pravnim pritiskom i pokušajima da se njegove tvrdnje zataškaju. Na službenom imdb profilu se uopće niti ne navodi kao dio serije.
A onda su procurile snimke koje su uznemirile kineske medije. Kako su dani odmicali, objave su postajale sve više optužujuće. U snimkama se može se čuti Wong kako govori o osnivanju kampa za nadobudne pisce, s jasnom implikacijom da bi im potom ukrao rad. I Wong i Qin (producentica) mogu se čuti kako priznaju da je Gu napisao veći dio “Blossomsa”, što je u potpunoj suprotnosti sa službenim zaslugama. Također iznose niz seksističkih komentara o ženama i ženskoj publici – primjedbe koje su se masovno proširile kineskim platformama.
Snimke prikazuju Wonga kako javno omalovažava Gua, ismijava njegovo stanje i ponižava ga iz zabave, čak i dok su se Guovi simptomi ALS-a pogoršavali. Javno mnijenje u Kini se odlučno preokrenulo kontra velikog redatelja. Uz to se sprda sa seniorima industrije, ali i nekim od najbitnijih kineskih glumaca, iako i sam slovi za prokleto tešku osobu kod koje ne postoji granica ljudskosti i totalne obsesije. Postoji i lista “Savez žrtava WKW-a” na kojoj su Takuya Kimura (šest godina snimanja za nekoliko scena u filmu “2046”), Tony Leung Chiu-wai koji je pojeo petnaest paketa rezanaca, ali WKW i dalje nije bio zadovoljan, Andy Lau koji je nakon 48 sati snimanja ubačen u jednu i pol sekundu konačnog filma i Zhang Ziyi koja je nakon snimanja filma “2046” izjavila da ozbiljno sumnja u svoje ljudske i glumačke sposobnosti. No sve to se pripisivalo opsesivnom geniju i predanom borcu za umjetnost, baš poput Kubricka, poznatog po beskrajno dugačkim produkcijama i ponavljanjima scena.
No, nehuman pristup prema ženama u industriji i scenaristima prema kojima zauzima otvoreni robovlasnički stav nije jedino što će Wongu protresti status u Kini jer snimke sadrže i pogrdne komentare o kineskoj vladi i njezinim politikama iz doba COVID-a. Wong otvoreno opisuje Komunističku partiju Kine kao “pohlepnu jednopartijsku državu”, iako uživa sve privilegije sistemski zaštićenog umjetnika, a koji kolege, pogotovo scenariste iskorištava, potplaćuje i tretira kao roblje. Također se navodi da je primijetio kako KPK “nema suosjećanja” i “samo zna kako žeti ljudske živote poput usjeva”. Licemjerno, Wong prezire sistem u kojem je potpuno zaštićen, a sam se ponaša jednako.
Produkcijski tim iza serije “Blossoms Shanghai” tvrdi da su snimke uređivane i nezakonski snimane bez privole produkcijskog tima te kako je Gu’er samo minorni suradnik na produkciji čiji ego je povrijeđen uspjehom serije (iako u snimkama govore upravo suprotno)! Premda su snimke teže nabavljive preko standardnog browsanja internetom, iz prve ruke mogu potvrditi da nisu rezane ili naštimavane, već se radi o sirovim snimkama s produkcijskih sastanaka u kojima nema glume, jasno su definirane pozicije i osjeća se dominantni, elitistički stav. Diuretično je osjetiti stav i prijezir prema kolegama scenaristima koje inače mi vrlo drag i štovan redatelj zauzima u neformalnom, svakodnevnom poslovnom funkcioniranju. Ono što je bizarno jest koliko je tiho ova priča odjeknula izvan Kine i gotovo da nema zapadnog medija koji je ovome posvetio išta prostora. Vjerovatno će njegova vjerna publika, ali i poslovni partneri na sve reagirati sektaški, a WKW-a će dalje, bez zadrške, mitologizirati kao jednog od najbitnijih redatelja današnjice. Ipak postoji velika razlika – jedno je biti težak karakterno i prokleti perfekcionist koji je izmučio suradnike i glumce poput Kubricka, ali je sve zasluge uvijek kreditirao kako spada i prema zaslugama, a drugo je biti elitistički zaštićeni kreativni parazit nad jadnima i bolesnima pa migoljiti moralne slalome na brdima stare slave. Pogotovo što se nakon cijele priče koja u kineskim medijima traje već dva tjedna, nije oglasio, već je tipično zapadnjački sve prepustio vojsci PR agenata i odvjetnika.
Autor: Marko Mihalinec
Pod utjecajem kave, ironije i mitologije!
Velimir Grgić 
