Lilly Wachowski je u svojim nerealiziranim projektima pokazala jasnu ambiciju da nastavi istraživati teme identiteta i političke subverzije kroz žanrovski film: njezin scenarij “The Hunted” zamišljen je kao gonzo politički triler o tajnoj organizaciji trans osoba nalik povijesnim radikalnim pokretima (poput Weather Undergrounda), dok adaptacija stripa “Cosmonauts” sugerira sklonost prema futurističkoj, sci-fi estetici koja propituje društvene strukture kroz leću queer iskustva. U biti, radi se o autorskim pokušajima da se kroz visokoenergetske žanrovske okvire — od trilera do znanstvene fantastike — na platno prenese borba marginaliziranih skupina protiv sustava, čime je željela zadržati svoj prepoznatljivi rukopis subverzivnog vizionarstva.
Upravo iz tog razloga, kada ime Lilly Wachowski nestane s popisa redatelja filma “Trash Mountain” – projekta za koji se vjerovalo da će biti njezin trijumfalni solo debi – filmski svijet neizbježno podigne obrvu. Zamjena redateljskog stolca, gdje je njezino mjesto zauzela Kris Swamberg, nije samo vijest o kadrovskoj promjeni; to je simptom dublje krize koja već godinama progoni sestre Wachowski.
Teorija o “fašizmu”
U nedavnom razgovoru za IndieWire, Lilly Wachowski je bila vrlo direktna. Unatoč gomili napisanih scenarija i ambicioznih projekata poput “The Hunted” ili “Cosmonauts”, vrata studija joj ostaju zatvorena. Za Lilly, krivac je jasan: industrija je postala mikrokozmos globalnog stanja u kojem korporativna konsolidacija bogatstva stvara plodno tlo za fašizam. U takvom ekosustavu, tvrdi ona, queer, trans i marginalizirane priče prve postaju kolateralne žrtve, bivajući odbačenima prije nego što uopće ugledaju svjetlo dana.
No, je li to uistinu cijela priča? Ili je to tek prikladan štit za bolniju stvarnost?
Brojke koje ne lažu
Dok Lilly upire prstom u ideološke strukture, investitori i šefovi studija gledaju u – Excel tablice. A one, blago rečeno, ne izgledaju dobro.
Nakon što su “The Matrix” trilogijom (iako s promjenjivim kreativnim uspjehom) redefinirale blockbustere, sestre Wachowski su se našle u začaranom krugu skupih, ambicioznih projekata koji su redovito izgarali na kino blagajnama. “Speed Racer” i “Jupiter Ascending” su akumulirali preko 100 milijuna dolara gubitka. “Cloud Atlas” je minusu pridodao još 30-ak milijuna, a povratak u Matrix univerzum s “Resurrections” (2021.) prošao je daleko ispod financijskih očekivanja.
Ukupno, govorim o gotovo 350 milijuna dolara gubitka kroz samo četiri filma. U svijetu gdje studio mjeri uspjeh isključivo povratom investicije (ROI), taj broj je crvena zastavica koja upozorava na visoki rizik.
Dilema: Politika ili čista ekonomija?
Ovdje dolazimo do ključne dileme koja definira današnju filmsku industriju. Je li Hollywood uistinu postao sustav koji guši vizionarske, autorske glasove pod krinkom fašizma i korporativne sigurnosti? Ili su Wachowski, unatoč neospornom talentu koji su pokazale na prijelazu stoljeća, jednostavno izgubile zlatni dodir koji opravdava astronomske budžete?
Teško je poreći da su studiji postali konzervativni i da zaziru od rizika koji nije franšiza s Marvelovim logom. No, teško je i ignorirati činjenicu da je zeleno svjetlo u Hollywoodu valuta koju se kupuje povjerenjem u profit. Kada to povjerenje erodira kroz stotine milijuna dolara gubitka, čak ni najzvučnija imena više nemaju kredita.
Lilly Wachowski obećava da će nastaviti gurati zatvorena vrata, no postavlja se pitanje: hoće li uspjeti uvjeriti industriju da su njezine nove priče vrijedne rizika, ili će njezina karijera ostati zarobljena u procjepu između vlastite vizije i hladne, nemilosrdne matematike koja ne mari za ideologiju?
