“Men on mission” podžanr ratnog filma je prisutan već desetljećima, a neki od najpoznatijih predstavnika poput “The Dirty Dozen” i “Kelly’s Heroes” su već odavno kultni klasici. Zadnji takav film koji je osvojio publiku je bio Tarantinov “Inglorious Basterds” koji je također i danas rado gledan, a bome i citiran.
Ove godine jedan od većih filmova je trebao biti i ovaj iz naslova, no kako je budget bio 60 milijuna dolara (što i nije tako puno za period-piece ratne tematike) u američkim kinima je zaronio na blagajnama sa zarađenih jedva 9 milijuna, stoga je brže-bolje odlučeno da ga se povuče iz kina, ne troši na daljnji marketing i proda u ovom slučaju amazon prime streaming servisu. Da li je to greška ili ne, samo će vrijeme pokazati no nekako mislim da bi taj film zaradio više u europi, negoli na matičnom tržištu (kao nekoć filmovi iz Cannon produkcije), a kako je taj flop podnio Jerry Bruckheimer (producentski mastermind iza brojnih hitova 80ih i 90ih) bolje da ni ne znamo.
Inače, u filmu pratimo grupicu veseljaka predvođenih Henryjem Cavillom (čiji je lik Gus March-Phillips navodno poslužio Ianu Flemingu kao osnova za Jamesa Bonda), Alanom Ritchsonom (sada najpoznatiji po seriji “Reacher”) koji je ovdje “the action guy” čiji su weapon of choice luk i strijela te noževi i oštrice svih vrsta i upravo kada je on na ekranu film je najzanimljiviji (čak mislim da, da se bodovalo ubijanje nacista u filmu kao u igricama da bi on bio pobjednik), Alexom Pettyferom (najveću ulogu ostvario u low key mediocre summer blockbusterčiću “I Am Number Four”) kao strategom i naposlijetku Eizom González (nek kaže tko što hoće o njenim glumačkim sposobnostima, ali žena u usporedbi s Gal Gadot ostavlja dojam poput jedne Meryl Streep) kao svojevrsnom Mata-Hari koja pak puca poput Annie Oakley čiji je tajni zadatak navesti i zavesti gl. nacista (tko drugi nego Til Schweiger?) da pleše kako ona svira, kako bi spomenuta grupa veseljaka potopila brod i time onesposobila dostavu zaliha hrane i pića nacistima. I sad, sve je to divno i krasno, no film se manje više nije svidio ni publici ni kritici što je ustvari najveći problem za Ritchieja kojemu je ovo već drugi flop po redu, ali opet istovremeno serija “The Gentlemen” koju je razvio prema vlastitom istoimenom filmu za Netflix je bila popriličan hit, tako da ni Madonnin bivši ne bi trebao strahovati za budućnost karijere.
Ja pak film nisam gledao drugi put, no što više razmišljam o njemu mu uviđam i mane. Bez obzira na poprilično dobru glumačku ekipu, činjenica je da je svatko za sebe zanimljiv lik, ali i nažalost da nitko s nikim nema neku kemiju. Nema dobacivanja i zafrkancije među “odredom za ubijanje nacista” dok su legendarni Aldrichevi žigosani imali što za reći jedan drugom u svakom trenutku. Također je i problem što je gl.negativac skroz neiskorišten, što je maltene nepojmljivo jer ga glumi praktički uvijek fenomenalni i pouzdani Til Schweiger i tu je jasno da scenarist apsolutno nije znao složiti suspense oko njega jer nije bezveze ona izreka “film je dobar onoliko koliko i njegov gl.negativac”), a čudi i da Ritchie to nije prepoznao i doskočio tome jer naposlijetku ipak se proslavio filmom “Lock, Stock & Two Smoking Barrels” za koji je napisao scenarij i režirao ga te dobio nadimak engleski Tarantino! No opet razlika između njegovih cockney-pub filmova i američkih blockbustera koje je režirao je ogromna, mada je po meni ipak pokazao što zna tek u Sherlocku Holmesu s Robertom Downeyjem Jr-om, ali opet i taj film je producirao Joel Silver, legenda akcijskog filma iza naslova kakvi su “Lethal Weapon” i “The Matrix” tako da tu prostora za greške nije bilo.
Bilo kako bilo, ova kino/filmska godina je čudno počela, svi filmovi od kojih se očekivao neki uspjeh na box officeu su uglavnom potonuli. Abigail, Furiosa, Garfield,(neki koje sam već i zaboravio) etc. Sve redom flop do flopa, a ovaj vikend ćemo vidjeti kako će proći Will Smith i Martin Lawrence s “Bad Boysima 4”, a do tada kako je ovo već isto odavno na streamingu, dajte mu šansu. Daleko je to od nekog najgoreg filma ikad, samo očito je da se očekivalo više, no za mozak na pašu i popodnevno opuštanje ovo se da pogledati bez problema, a Ritchie ako ništa drugo i dalje barem zna snimiti akcijske scene kako treba što je ponekad i više nego dovoljno.