Mother’s Instinct (2024) – glumačko nadigravanje Jessice Chastain i Anne Hathaway

Dok “Godzilla x Kong: The New Empire” puni kino-dvorane nekim novim klincima željnih fajtova ogromnih čudovišta, jedan manji film se ušuljao na repertoar. Old school triler “Majčinski instinkt” s Jessicom Chastain u ulozi Alice i Anne Hathaway u ulozi Celine. Redatelj je inače poznati direktor fototgrafije Benoit Delhomme, iza kojeg je gotovo sedamdeset filmova kojemu je ovo redateljski debi, a na nekolicini (“Salome”, “Lawless”) je radio baš sa Jessicom, stoga ne čudi što je baš nju angažirao za gl.ulogu.

Radnja se odvija u šezdesetim godinama prošlog stoljeća i već spomenute glumice tumače prve susjede i najbolje prijateljice kojima sve u životu ide kao po loju, no kad se zagrebe ispod površine (makar u nekim stvarima ne dovoljno duboko) vidimo da postoji tu i neka zavist, ljubomora. Obje su udane, obje imaju sinove koji su i najbolji prijatelji. E, sad ovo bi mogao biti SPOJLER (ali ja ne smatram spojlerom ništa što vidim u traileru, tako da consider yourself warned ili se vratite kad pogledate film) zaplet pokrene trenutak u kojemu pogine Celinein sin u padu s drugog kata kuće dok pokušava objesiti drvenu kućicu za ptice. Alice to vidi i pokuša to sprječiti, ali ne stigne. Kako vrijeme prolazi, događaju se čudne stvari. Nezamisliv gubitak učini svoje i sve što je bilo normalno odjednom više nije, posjete postanu iz druželjubivih u netrpeljive, a i paranoja učini svoje. E, sad, kako sam rekao neke stvari nisu zagrebane dovoljno duboko – u jednom trenutku saznajemo da je Alice nekoć bila smještena u ustanovu za mentalno oboljele, no ne i zašto makar možemo pretpostaviti, ali ostaje činjenica da je lik Celine pošteno sišao s kolosijeka. Alice ima obitelj, muža i sina, a ljubomora koju Celine osjeti prema tome je vodi do odluka koje imaju samo jedan ishod i tu počinje prava igra mačke i miša s njima dvjema. Tko je zapravo lud, tko je paranoičan i tko neće prezati niti od ubojstva da dobije ono što hoće? Sve je to na Vama da da saznate kada i ako pogledate ovaj trilerčić.

Inače, filmu me najprije od svega privuklo trajanje od svega devedeset i četiri minute. Nema robovanja stereotipu da svaki kino-film mora trajati dva sata. Također, Jessica Chastain je po meni jedna od najboljih glumica današnjice, no da budem iskren na početku karijere mi njeni filmovi nisu bili baš a must see, ali onda se dogodila “Mama” u produkciji Guillerma Del Tora koji mi je usprkos na trenutke zbilja kriminalnog CGI-ja bio izvrstan, a nakon toga me dobila zauvijek s “Molly’s Game” briljantnog Aarona Sorkina, dok recimo Anne mi do danas nije baš legla i mišljenja sam da je debelo prerazvikani Christopher Nolan napravio najveći miscast u zadnjih dvadeset godina dajući joj ulogu Catwoman u “The Dark Knight Rises”. No, da se vratim na film. Nije riječ o ničemu revolucionarnom niti previše bitnom za karijeru od ikoga tko je radio na njemu, no da je dašak svježeg zraka na trenutnom repertoaru – je! Zanimljivo je gledati kako se stvari razvijaju između likova i do kojeg nivoa odlaze, no režijski nije napet koliko situacijski i scenaristički. Kako nisam gledao original Oliviera Masseta-Depassea “Duelles” iz 2018. ne mogu povući neku paralelu, no zanimljivo je da ovaj remake već sada ima nešto bolju ocjenu od izvornika, a to je po mojoj pretpostavci isključivo zbog glumica koje su se skroz dale u svojim ulogama i nose film na svojim leđima. Mada, čisto da razrješim spomenuto iz naslova, u glumačkom nadigravanju njih dvije, naravno pobjeđuje Chastain.