Abigail (2024) – Vampiri dobili svježu krv!!!

Nakon što su 2019. osvojili publiku svojom izuzetno zabavnom horror-komedijom “Ready or Not” (između ostalog, zahvaljujući energičnom nastupu Samare Weaving) , redateljski dvojac Matt Bettinelli-Olpin i Tyler Gillett su dobili priliku života od major studija Universal angažmanom na petom nastavku dugo uspavane franšize “Scream”. Očekivano, “Scream 5” je uspio i generalno bio hvaljen, kao i “Scream 6”, no nakon dva sequela su za Universal opet napravili nešto novo, originalno i svoje…

To nešto je “Abigail”, akcijska horror komedija sa zanimljivom premisom koja nam se otkriva već u traileru. Dakle, nekolicina profesionalnih kriminalaca je unajmljena od strane zagonetnog gospodina Lamberta da otme dvanaestogodišnju balerinu, kćer vrlo određenog bogataša kako bi izmuzli pedeset milijuna dolara od njega, no s tim činom su zagrizli (pun fully intended) više negoli mogu sažvakati. Otmičare glume Dan Stevens kao ex-cop (“The Guest”), Kevin Durand kao dumbass with muscles (“The Strain”, “Walking Tall”), pokojni Angus Cloud, konstantno naduvani driver (“Euphoria”), Kathryn Newton, hakerica, te comic-relief i zbog blesavog woke doba u kojem živimo almost canceled Melissa Barrera kao gl.pozitivka i naravno Alisha Weir u naslovnoj ulozi.

Problemi za ovaj šaroliki tim će nastati kada se ispostavi da je dvanestogodišnjakinja – vampirica. Slično najvećem klasiku križanja akcije i filma strave “From Dusk Till Dawn” jednom kada krene ludilo neće se zaustaviti do samog kraja. Likovi će se početi pitati s kakvim se to dječjim krvolokom susreću i meta fore će krenuti. Da li je ona poput vampira iz serije “True Blood”, ili kao likovi iz “Vampirskih kronika” iz serijala Anne Rice? No, recimo samo da su zaboravili na najveći klasik žanra.

U svojih stotinjak minuta trajanja dobiti ćemo svoj fair share twistova, akcije, splattera, pa i neočekivanu količinu gorea (Abby kad grize, bome grize!) te krvi koliko nisam vidio od Fede Alavarezovog “Evil Deada” iz 2013. Redatelji su razigrani, glumci sjajno funkcioniraju zajedno i dislike kemija of one to another je top notch! Dan Stevens je sjajan kao kontra Barreri, a Durand odlično funkcionira kao zatelebani debos u Newtoninu hakericu. Što se tiče vampirske mitologije film se drži pravila uspostavljenih u klasicima i ne izmišlja toplu vodu (niti treba) već s ustaljenim pravilima žanra udara refresh i daje mu ne nužno novo, ali odavno potrebno i zdravim idejama reciklirano ruho.

Aaron Mortonova fotografija je odlična, scenarij bogat odličnim one-linerima, redateljski dvojac se ne boji raskadriravanja akcije na poprilično inovativne način i s obzirom na to kako postavljaju set-pieceove nadam se da će se uskoro okušati i u nekoj svedenoj čistoj akciji! Da zaključim recenziju, reći ću još samo da nisam gledao bolji vampirski horror još od David Sladeovog “30 Days of Night” i da mi je ovo za sada najbolji film koji sam gledao u kinu ove godine.