logos-world.net
Hollywood je u gadnoj krizi. Nakon Covida, štrajka i požara, koji su izbrisali nekoliko desetaka tisuća radnih mjesta, dogodio se i masovni egzodus publike iz kinodvorana, s dominacijom streamera u borbi za slobodno vrijeme generacija prikovanih uz mobitele. A onda je nakon svega došao i dan kojeg su se mnogi bojali: poklenuo je i veliki Warner Bros., studio-simbol starog Hollywooda, koji je zajedno s HBO Maxom prodan Netflixu. Za vrtoglavih 83 milijarde dolara.
Reakcije su podijeljene, u smislu da čelnici Netflixa slave i najavljuju renesansu proizvodnje “contenta”, a manje više svi filmofili i tradicionalisti guraju prste u usta kada čuju riječ “content” i oplakuju kraj jedne ere; tek što su preboljeli nestanak MTV-ja, sada se urušava i stari holivudski studijski sustav!
Ali možda i više od njega: Chris Perez, odvjetnik koji zastupa nezavisne i dokumentarne filmske producente, smatra da se gutanje Warnera od strane streaming giganta neće odraziti samo na promjenu studijske i blockbuster produkcije, nego bi mogli patiti i nezavisni, eksperimentalniji filmovi. “Kad imate samo nekoliko kupaca, oni će radije birati nešto što je manje rizično, pa dobivate sigurniji, manje kontroverzan sadržaj i manje eksperimentiranja. Konsolidacija može ubiti kreativnost”, kaže on.
NY Times je nedavno objavio članak samoobjašnjavajućeg naslova “Angst Turns to Anger in Hollywood as Netflix Hooks Warner Bros.”, u kojem se nižu katastrofične predikcije i sveopća zgražanja mnogih protagonista filmske industrije.
Primjerice, Michael O’Leary iz Cinema United, organizacije koja zastupa 30.000 kinodvorana, nazvao je potez prijetnjom protiv koje se planira boriti. Michele Mulroney, predsjednica udruženja Writers Guild of America West, nazvala je predloženo spajanje katastrofom: “Netflixov temeljni biznis oslanja se na to da svi mi sjedimo na svojim kaučima i konzumiramo njihov sadržaj, što već i sada činimo u velikom broju. Ta spajanja uvijek obećavaju koristi, ali uvijek donose smanjenu konkurenciju, niže plaće i manje radnih mjesta za radnike.”
Ali činjenica jest da stanje na tržištu diktiraju isključivo konzumenti – a oni su svojim novčanicima većinski presudili Warnerovom poslovnom modelu i odlučili da filmove žele gledati kod kuće. I tako su žrtvovali slobodu kreacije na oltaru algoritma i digitalne tiranije. To je najnegativnija verzija stanja stvari, a nešto optimističnija bila bi: bolje da su ih asimilirali, nego samo ugasili. Sve ovisi o tome je li vam čaša, baš kao i ponuda u katalogu streaming servisa na koji ste pretplaćeni, polupuna ili poluprazna.
