“Marathon” (2025.) – utrka bez cilja po lešu čovječanstva

Zaboravi sve što (misliš da) znaš o svemiru. Zaboravi moralne izbore, kvazi-heroje u oklopima i vilenjake s laserskim mačevima. Ovo nije galaktička bajka. “Marathon” nije tu da te zabavi. Ovo je ekshumacija. Digitalna grobnica pohlepe, posthumanizma i korporativnog ugovora s vragom. Bungie, oni isti luđaci koji su dali “Halo” dok si još nosio pelene, sada ti uvaljuju timsku pucačinu s misijama izvlačenja gdje si ti samo Runner – a sve što postoji između početka i kraja je goli opstanak. Krvavo, neuredno i bezglavo preživljavanje.

Prije nego je “Halo” eksplodirao poput božićne kuglice iz Mekidijevog Happy Meala, Bungie je već bio zakucao svoje ime u digitalnu mitologiju s Marathon trilogijom – opskurnim, filozofski nabijenim FPS-om iz devedesetih koji je umjesto eksplozija nudio AI koji gubi razum, dnevnike posade koja nestaje u ništavilu i svemirske brodove koji više podsjećaju na samoubilačke hramove nego na prijevozna sredstva. Ta trilogija je bila daleko ispred svog vremena – klaustrofobična i puna tekstualnih terminala koji su bili zanimljiviji od oružja – i ono najvažnije: postavljala je pitanja koja ni danas nemamo muda pitati. Novi Marathon nije nastavak – to je rekontekstualizacija, hladni reboot s dušom mutanta kojem srce i dalje kuca u ritmu starih terminala, samo sad još glasnije, još brutalnije.

Dobrodošao na Tau Ceti IV, izgubljenu koloniju koja izgleda kao da ju je netko dizajnirao na psilocibinu u egistencijalnoj krizi. Svaki metar tla je razvaljen, svaka struktura odiše paranojom, a svaka tvoja odluka mjeri se u sekundama i streljivu. Ti i tvoj tim niste vojnici – vi ste lešinari. Scavengeri. Lovite informacije, rudu, kodove, sjećanja. Sve što se može prenijeti iz tame, pod uvjetom da ne budeš pretvoren u fosfornu mrlju na betonu.

Ispod pucanja stijenki i škripanja mehaničkih čeljusti, Marathon je filozofsko pitanje u obliku headshota: Što ostaje od identiteta kada si smanjen na digitalni avatar u borbi za tuđe snove? Možeš li pronaći “ja” u ruševinama civilizacije, ako taj “ja” nikada nije ni postojao?

PvEvP je krvavi ples kaosa i pohlepe. Svaki izlazak je pobjeda, svaki ulazak je oklada. Svi žele tvoje resurse, tvoje podatke, tvoje meso. Sustav ne zaboravlja, ni ti ne smiješ. Loadouti su modularni, ali ni jedan ne spašava od loše procjene ili pokvarenog saveznika. I zapamti – u Marathonu nitko ne trči zauvijek.

“Marathon” stiže 23. rujna 2025.
Napuni šaržere, obriši vizir i zaboravi sve ostalo.

Autor: Marko Mihalinec

Pod utjecajem kave, ironije i mitologije!