Apichatpong Weerasethakul bio je jedan od prvih azijskih redatelja koje smo intervjuirali na zuti-titl.com, sada već davne 2006. godine, a onda je momak poprilično napredovao – nakon što je 2010. osvojio Zlatnu palmu za “Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives” potvrdio je status festivalskog miljenika i “dežurnog” filmskog tajlandskog ambasadora od Venecije do Cannesa.
Fantastično atmosferična psihološka romantična drama “Tropical Malady” osvojila je Nagradu žirija u Cannesu 2004. i postala prvim tajlandskim filmom koji se kući vratio s nagradom “velike trojke” festivala. Iako su filmu u Cannesu zviždali nakon projekcije, predsjednik žirija Quentin Tarantino izborio se za priznanje (prisjetimo se, iste je godine Grand Prixom nagradio Park Chan-wookov “Oldboy”).
“Tropical Malady” je 2018. Tajland stavio na listu nacionalnog blaga, što puno govori o tome kako se vremena i percepcije djela mijenjaju, posebno ako imamo na umu kako se Apichatpong borio s državnom cenzurom.
A o filmu ne treba puno govoriti, kad ga imate prilike pogledati, jer kao i većina Apichatpongovih uradaka, slika vrijedi više od tisuću recenzija.
