Dokumentarac “Musk” redatelja Alexa Gibneya baca svjetlo na čovjeka čije lice vjerojatno iskače iz paštete svakome tko ima pristup internetu, što u startu otvara pitanje – je li nam doista trebalo gotovo četiri sata da saznamo ono što smo manje-više već svi znali? Gibney, poznat po seciranju moćnih sustava i megalomana, pedantno slaže mozaik o usponu najbogatijeg čovjeka svijeta, njegovim raketama, električnim automobilima i političkim eskapadama. Ipak, ruku na srce, većinu ovih priča o Silicon Valley dramama, tvitovima koji razvaljuju burze i bizarnim ispadima već smo prožvakali kroz stotine portala i podcasta, pa film povremeno djeluje kao skupo upakirani Wikipedia sažetak za one koji su posljednjih deset godina proveli u hibernaciji.
No, pravi kreativni “biser” – ili bolje rečeno, potez koji će vas natjerati da se počešete po glavi i pitate se živimo li u epizodi “Crnog zrcala” – jest odluka Gibneya da uključi AI generiranog avatara samog Elona Muska. Budući da je stvarni Musk odlučio ignorirati pozivnicu i odbio sudjelovati u dokumentarcu, ekipa je posegnula za umjetnom inteligencijom, istreniranom na Elonovovim intervjuima kako bi mu stavila riječi u usta. Gledati digitalnu sablast kako glumi glavnu osobu filma je neprirodno, bespotrebno bizarno i tjera na razmišljanje zašto je Gibney toliko pretjerao s meta-ironijom. Uz to je, potpuno nepotrebno, ubačen segment pucačine iz prvog lica koji služi kao svojevrsni intermezzo ili most za spajanje tematskih blokova ili brojač podijeljenih otkaza. Užas!
Unatoč tom pomalo promašenom eksperimentu s deepfake tehnologijom, film se ipak može pohvaliti sjajnom produkcijom, brzom dinamikom koja nekako pregura tih epskih 235 minuta i solidnim sugovornicima koji nude uvid u Muskovu kaotičnu psihu. “Musk” je na kraju krajeva impresivna, premda preduga videokompilacija našeg suvremenog tehnološkog ludila koja će vas zabaviti, ali vas teško ičime šokirati.
