Zamislite paralelni svemir u kojem su japanski korporativni giganti iz osamdesetih godina prošlog stoljeća progutali svijet: Zapad više ne barata dolarima nego jenima, matcha se loče na hektolitre umjesto grande latte frapuccina, a nesretni uredski moljci klanjaju se drakonskom poslovnom bontonu iz Tokija. Upravo u takvoj retro-futurističkoj distopiji smješten je scenarij filma nazvanog po fenomenu „karōshi” – što na japanskom doslovno znači smrt od prekomjernog rada. Radnja počinje kada rastrojeni zaposlenik gigantske korporacije Ikigai pred očima kolega skoči s vrha manhattanskog nebodera ravno na asfalt, što do temelja uzdrma Jodie, mladu karijeristicu koja je dosad naivno brijala na korporativni mindset. No, pravi tulum kreće kada se u uredu pojavi naoko plahi novak Hiro; umjesto da slaže tablice i sprema matchu, njegov prvi radni dan pretvara se u brutalnu krvavu odiseju kroz katove nebodera. Hiro nemilosrdno čisti zaštitare i menadžere u maniri modernog ronina kako bi stigao do samog vrha i prisilio zloglasnog direktora Vincenta Ogawu da svijetu prizna mračnu, zataškanu istinu.
Iza kormila ovog stiliziranog anti-korporativnog trilera sjedi redatelj i scenarist Takashi Doscher, filmofilima poznat po distopijskoj drami “Samo” (2019.), dok mu leđa drži producentski teškaš Chad Stahelski, čovjek koji je redefinirao akcijski žanr hitom “John Wick” (2014.) i koji s Doscherom već kuha ekranizaciju igre “Ghost of Tsushima”. Glavnog uredskog osvetnika Hira, koji je klamericu zamijenio katanom, glumi sjajni Teo Yoo, miljenik publike nakon hvaljene romance “Prošli životi” (2023.). Ulogu zbunjene korporativne lojalistice Jodie preuzela je Isabel May, koju smo gledali u vestern serijalu “1883” (2021.) i napetom trileru “Trči, sakrij se, bori se” (2020.), dok je lik bezobzirnog korporativnog šefa Ogave dopao u ruke karizmatičnom Takehiru Hiri, zapamćenom po upečatljivim izvedbama u hit-seriji “Shōgun” (2024.) i ganjalici “Gran Turismo” (2023.).
Ako ste ikada tijekom besmislenog trosatnog sastanka, koji je komotno mogao biti e-mail od dvije rečenice, poželjeli nekoga zatući tipkovnicom, “Karōshi” djeluje kao film koji će vam ponuditi vrhunsku terapeutsku katarzu. Autori ga najavljuju kao moderni odjek onoga što je Akira Kurosawa izveo sa subverzivnim samurajskim klasikom “Tjelesna straža” (1961.) – dekonstrukciju mita i razbijanje romantične iluzije, samo što ovdje feudalne tiranine mijenjaju bezdušni direktori s Rolexima. Sudeći po foršpanu koji izgleda kao suludi miks klaonice iz filma “Racija” (2011.) i korporativne paranoje, predviđamo da ćemo u veljači 2027. dobiti ili instantni kultni akcijski klasik ili barem najkrvaviji manifest protiv rat race kulture u povijesti kinematografije.
