“Les Confins du monde” (2018.) nije klasičan ratni film u kojem gledamo epske bitke i heroje veće od života. Radnja prati francuskog vojnika u Vijetnamu koji nakon gubitka svoje jedinice kreće u osobnu, mračnu osvetu protiv “fiktivnog” neprijatelja – generala i slugu japanske armade koji je nijemo svjedočio masovnom pokolju francuskih vojnika i civila. Film ne nudi brzu akciju, već nas u maniri “Apokalipse danas” polako uvlači u stanje potpunog ludila i izolacije. Režija Guillaumea Niclouxa je brutalno jednostavna: nema uljepšavanja, nema patetike, samo surovi prikaz čovjeka koji se raspada pod pritiskom džungle i besmislenog rata.
Vizualno i atmosferom, film neodoljivo podsjeća na kultne stripove o Cortu Malteseu. Glavni lik je ovdje poput neke mračne, slomljene verzije Prattovog lutalice – netko tko luta egzotičnim, ali smrtonosnim krajevima gdje se granice dobra i zla potpuno brišu. Džungla ovdje nije samo pozadina, već je lik za sebe koji proždire sve pred sobom. Osjećaj melankolije i fatalizma prisutan je u svakoj sceni, baš kao u odličnim stripovskim panelima.
Gaspard Ulliel je u glavnoj ulozi odradio vrhunski posao. Nije mu trebalo puno riječi da pokaže svu težinu lika; sve je u njegovim očima i stavu. Važan dio atmosfere filma nosi i lik Mai (Lang-Khê Tran), lokalne Vijetnamke čija je uloga puno više od puke egzotične pozadine. Ona nije pasivni promatrač rata, već utjelovljenje zagonetne, neuhvatljive prirode Vijetnama koja, baš poput žena u stripovima Huga Pratta, djeluje kao katalizator sudbine za glavnog junaka. Njezina prisutnost unosi dozu fatalizma i smirujuće melankolije u okrutnu svakodnevicu vojne operacije, služeći kao most između protagonista i svijeta koji on pokušava uništiti, a koji ga na kraju potpuno konzumira. Kroz njezin lik, redatelj vješto izbjegava klišeje “ratne romanse”, pretvarajući njihov odnos u kompleksan ples sjena u kojem se isprepliću nada, gubitak i neizbježan kraj. Ovo je ozbiljna antiratna drama s puno stila i egsiztencijalnom težinom koja “prilijepi” za ekran, tjera na razmišljanje i ostavlja jak dojam dugo nakon odjavne špice.
