Ovo je sveti gral holivudskog “što ako”, kulturni artefakt koji već tri desetljeća živi kao duh u mašini stripovske kinematografije i najveći je raritet među nerealiziranim blockbusterima jer je doslovno sve – osim samog filma – procurilo u javnost . Ovo je spoj najčudnijih kreativnih energija desetljeća: Tim Burton na vrhuncu svoje barokno-groteskne poetike između “Batman Returns” (1992.) i “Mars Attacks!” (1996.), Nicolas Cage kao najimpulzivniji glumac svoje generacije u ulozi Supermana, i Kevin Smith, dvorska luda stripovskog podzemlja, kao autor jedne od verzija scenarija. To je koktel koji je mogao proizvesti ili remek-djelo ili najskuplju katastrofu u povijesti, a upravo ta neizvjesnost čini ga toliko primamljivim. Radnja se vrtila oko Supermanove smrti u borbi s Doomsdayjem, nakon koje uskrsne uz pomoć kriptonske tehnologije Eradicatora, odjeven u bizarno crno “biomehaničko” odijelo, dok bi se protiv njega udružili Brainiac (Christopher Walken) i mutirani Lex Luthor. I šećer na kraju, tu je i čuveni divovski pauk – nadrealni zahtjev producenta Jona Petersa iz čiste osobne araknofobije, a koji je ovakvim uvjetovanjem postao simbol holivudskog ludila i dokaz da ponekad ono najluđe iza kamera postane najbolja priča koju film može ponuditi.
Scenarij Kevina Smitha, koji je relativno lako dostupan kao PDF u fan arhivama (dostupan je niže za prelistavanje i čitanje), predstavlja najpoznatiju i najšarmantniju verziju onoga što je “Superman Lives” mogao biti – prepun je duhovitih dijaloga, ljubavi prema stripovskom izvorniku, ali i očitih mana poput logičkih rupa u kojima bi i Lex Luthorov plan od šest mjeseci izgledao kao loša improvizacija. Smithov Superman je ranjiv, zbunjen i smrtan, što je bio pokušaj da se liku vrati ljudskost, ali je Burton, preuzimajući projekt, odbacio njegov scenarij i angažirao Wesleyja Stricka (napisao je Scorseseovog “Rt straha” (1991.), “Vuk” (1994.), horor klasik “Arachnophobia” (1990.) te adaptaciju videoigre “Doom”) za mračniji i čudniji pristup koji je još više odludio od konvencija.
Danas “Superman Lives” živi kroz kasnije, još mračnije draftove koji su procurili, kroz dokumentarac “The Death of ‘Superman Lives’: What Happened?” (2015.) i kroz povremena javna čitanja scenarija koja okupljaju fanove željne da barem na trenutak osjete okus te nikad snimljene vizije. To je film koji nikada nije postojao, ali je utjecajniji od mnogih koji jesu – pravi OG raritet koji dokazuje da mašta ponekad nadmašuje stvarnost, pogotovo kada u njoj Nicolas Cage nosi crno odijelo i bori se protiv pauka kojeg je producent forsirao jer ga se jednostavno “bojao više od svega drugog”.