Radnja igre “John Carpenter’s Toxic Commando” smještena je u zonu isključenja koja izgleda kao zajebano opasan krajolik iz zlatne ere ejtiz hororaca. O čemu se tu zapravo radi? Čovječanstvo je, u svojoj nezasitnoj potrazi za energijom, probilo barijere duboko unutar Zemlje i probudilo drevno, gnjusno božanstvo poznato kao Sludge God (Bog Mulja). Ova mitska sila širi infekciju koja stanovnike pretvara u groteskne mutante, od klasičnih hordi zombija do masivnih “tenkova” od mesa i sluzi. Vi preuzimate ulogu jednog od četvorice plaćenika koji su, ironično, i sami inficirani tim istim muljem, što im daje nadljudske sposobnosti, ali i postavlja nemilosrdan sat koji otkucava dok pokušavaju spriječiti kraj svijeta u jednom od najzabavnijih “B-movie” scenarija modernog gaminga.
Gameplay je briljantan, kinetički kaos koji spaja Saberovu ekspertizu iz pucačine “World War Z” s njihovom legendarnom fizikom blata iz “MudRunnera”. Igra nudi četiri klase: Strike, Medic, Defender i Operator; svaka s unikatnim moćima poput vatrenih kugli, energetskih štitova ili dronova, koje se mogu duboko prilagođavati kroz masivna stabla vještina. Ono što “Toxic Commando” izdvaja iz mase sličnih kooperativnih pucačina je integracija vozila — upravljanje teškim kamionima i Humveejima kroz ljepljivo blato dok istovremeno kosiš stotine zombija stvara nevjerojatnu razinu adrenalina. Zaraznost proizlazi iz pametnog sustava istraživanja — skupljanje rezervnih dijelova po mapi omogućuje vam popravljanje stacionarnih kupola i zamki, pretvarajući svaku misiju u stratešku bitku za preživljavanje u kojoj suradnja s prijateljima postaje apsolutna nužnost.
Iako je sam John Carpenter priznao da mu je ovaj projekt primarno bio “lagana lova”, njegova estetska ostavština prožima svaki piksel ove igre. Od nihilističkog tona i visceralnog horora koji podsjeća na njegovu legendarnu “Apokaliptičnu trilogiju” (“Stvor”, “Princ tame”, “U raljama ludila”), do sintisajzerske glazbene kulise koju je skladao sa sinom Codyjem, igra diše duhom Carpenterovštine, tj. svega što je od 1978. godine stvorio i ostavio popularnoj kulturi. “Toxic Commando” ne pokušava biti visoka umjetnost, već se ponosno oslanja na nasljeđe filmova poput “Oni žive” ili “Duhovi Marsa” — to je sirov, beskompromisan i stiliziran prikaz borbe “malog čovjeka” protiv nepojmljivog kozmičkog užasa. U svijetu ispoliranih i često sterilnih blockbustera, ova igra stoji kao podsjetnik, zapravo više kao spomenik Carpenterovoj estetici prljavštine, cinizma i vrhunske žanrovske zabave.